IZLOZBA: "Kolaps"

Pocela je oko osam sati navecer, iako je najavljena u sedam. To i ne smeta, s obzirom da smo navikli da svi dogadjaji u Mostaru kasne za sat, ili pola sata, ukljucujuci i festival. Izlozba je odrzana pored caffea Anja gdje je i foto-grupa iz Mladog Mosta imala svoju izlozbu. Na njoj je opsirno prikazano sve ono sto je u vezi sa "Kolapsom". Za one koji ne znaju, to je vodic za urbane spavace, tj. nesto poput neke vrste casopisa, u kojoj nema nekih posebnih clanaka koji govore o necemu konkretnom. Tu mozete naci svasta, od poezije, pa sve do cistih bezvezarija i naglabanja, nekih koji pokusavaju da dohvate nesto sto je iznad svega. Nesto sto u stvari i ne postoji. Mozda to ponekad lici na neku rock poeziju, ali opet na kraju, sve to odluta u neku drugu dimenziju, gdje izgubi vezu sa stvarnoscu, pa onda nelici ni na nju. Greska u svemu tome je sto vecinu toga sto je napisano, niko nemoze da razumije, ukljucujuci i autora.
To neznaci da je sve tako crno. Cast izuzetcima. Da se vratimo. Na izlozbi su bili prikazani radovi koji su do sada bili objavljivani u Kolapsu, vecinom crtezi. Izlozba je odrzana pod nazivom "LIFE IS SERIOUSLY DEMAGING HAELTH" ili prvedeno "ZIVOT OZBILJNO UGROZAVA ZDRAVLJE". Svako ko je posjetio izlozbu, mogao je da uzme jedan primjerak zadnjeg ili prezadnjeg izdanja Kolapsa. Napisat cu vam jedan dio koji se meni dopao.

Pauza

Danasnja kisa nema kraja.
Danasnja kisa je izgubila svoj pocetak.
Koracam prema tebi razmisljajuci koliko se vec dana ovako vidjamo.
I pricamo...
Pricamo kao i uvjek-polako i pametno.
Sve sto sada vidim podsjeca me na Onaj Grad koji nasoj vrsti na kraju
ostane.
Nasa vrsta voli starinske filmove.
Oni hrane usvojene tastine.
Tvoja tisina mi opet bistri misli.
Kad prodje poklonit cu ti svoju. Nek vode ljubav kako to samo tisine
cine.
U pauzi svega beznacajno ti govorim sto sam sutra zelio reci...
I juce.
Kisa jos pada i nije hladno.
Kafa u soljicama strplivo ceka pokoravajuci se dobovanju nasih ceznji.
Volim kisu kad nije hladno i kad pijemo kafu tamo gdje posluga nevoli svoje
goste,
tamo gdje ni muzika nije dobra.
Na takva mjesta odlazimo sve vise, narocito kad kisa pada ....kada sve
ostaje iza nas.
Pitam se hocu li u Drugom gradu imati svoje mjesto i nekog poput tebe
da mi upotpuni popodneva mokrih utoraka, srijeda,ponedjeljaka
i onih ostalih.
Pomalo se brinem..ne zbog sebe, vec zbog tisine.
Znas vec...znam da znas.

 ANEL DROCE  14/07/2000