Reed
je 1976 godine presao u "Arista Records" i u pocetku je
proizvodio savrseno produciranu, tmurnu muziku, poput naslovne
pjesme na albumu "Street Hassle", koju su kasnije ozivjeli
"Simple Minds", te pjesama "Dirt" i "I
Wanna Be Black". Uslijedila je nesto mirnija faza obiljesena
albumima "Growing Up In Public" i "The Bells".
Reed se vjencao na Valentinovo 1980 godine sa Sylviom Morales.
U
osamdesete je zakoracio kao jaci, prodorniji muzicar, cemu je pridonijela plodna saradnja sa gitaristom Robert
Quinom bivsim clanom "Voidoidsa". Album "The
Mask" bio je uvod za direktni materijal na albumima
"Legendary Hearts" i "Mistral". Godine 1989 Reed
je izdao album"New York" koji je iznenadio umjetnicki
svijet i mnoge Reedove kriticare. 1990 godine on je napravio album
koji se zvao "Songs for Drella", a on se odnosio na Andya
Warhola. 1992 godine Lou Reed je napravio album koji je bio
inspirisan smrcu Doca Pomusa a zvao se "Magic and Loss".
Krajem osamdesetih i kroz devedesete Reed je pokazao svoju
aktivisticku stranu ucestvovavsi na dobrotvornom koncertu "Farm
Aid" 1985, Turneji "Amnesty Internationala" 1986
godine, a bio je ukljucen na snimanju albuma "Sun City" za
"umjetnike protiv apartheida". Reed se takodje okusao u
svijetu filma : u filmu "One Trick Pony" te u filmu Wima
Wandersa "Faraway So Close" koji je napravljen 1993 godine.
Reed se 1994 godine razveo sa Sylviom Morales, a nakon toga bio je u
vezi sa Laurie Anderson, a ona se takodjer pojavila kao ucesnica na
obradi Reedove pjesme "Perfect Day" koja je izdata 1997
godine, a njena svrha je bilo promovisanje BBC radia i televizije.
"Perfect day je dokumentirao koncert u londonskom Royal
Festival Hallu 1996 godine.
ARMIN KAFADAR 27/10/2000
|