Stari most je izgrađen
1566. godine i sve od tada predstavlja
arhitektonsko čudo, jer ovaj most je sagrađen
bez trunke betona. Za izgradnju mosta koristio se
kamen temelija koji je povezivan samo sa jajima i
olovom. Most je stajao nepomičan više od
četiri vijeka sve dok nije srušen u toku rata.
Od tada se na
ovome mjestu nalazilo više visećih mostova.
Zadnji u nizu je napravljen nešto niže od
ostataka Staroga mosta i bio je solidne građe i
ljepote. Ali, Mostaru očito nije suđeno da ima
ikakvu alternativu za prelijepi kameni luk koji
je čvrsto spajao obale Neretve u samom centru
grada. Danas je u jutarnjim satima vodostaj
Neretve toliko porastao da je odnio pješački
most.
Neretva je kao podivljala zvijer rušila
sve što bi joj se našlo na putu, tako da su
stradale mnoge priobalne kuće i ugostiteljski
objekti. Iako je najvažnije to da nije bilo
povrijeđenih ipak nanesena je velika šteta kako
pojedincima tako i čitavom gradu. Krivica za ovo
nije samo u obilnim kišama koje su se izljevale
nad našim gradom tokom prethodnih dana.
Krivica
je i djelom na strani Elektroprivrede koja nivo
vode u akumulacionom jezeru nije postepeno
smanjivala već ga je smanjila odjednom, a vidili
smo uz kakve posljedice. Zar nam nije bilo dosta
rušenja mostova u toku rata pa da ih sada sami
sebi moramo rušiti.
Novi Stari most je bio žila
kukavica samog središta grada. U toku dana a
naročito noći hiljade Mostaraca je prelazilo
ovaj most. Mladima je ovaj most bio posebno
važan, jer je desnu obalu direktno povezivao sa
mnogobrojnim kafićima i jednim diskom na lijevoj
obali, koji su činili okosnicu noćnog života
grada. Mostar, kako mu i samo ime kaže grad
mostova, koji je ostao u ratu bez ijednoga ipak
je uspio koliko toliko oporaviti se što se tiče
to ga, ali sada je ostao sa samo dva mosta koji
se nalaze na krajevima grada.
Tako da bi prešli
na drugu obalu morat ć e te dugo pješačiti. Za
sve one imućnije predlažem helikopter ili avion
tako da se čak ne morate ni skvasiti kad pored
vas prođe auto, za one malo manje imućne
predlažem da koriste skuter ili biciklo, a za
onu običnu mostarsku raju neka ne štede cipela,
a oni koji se usuđuju mogu i preplivati Neretvu
koja sada ima širinu od samo 50-ak metara.
Izgleda da ne preostaje ništa drugo nego da
izgradimo najnoviji Stari most, ali sada od
kamena (barem ga voda neće odnjeti, može samo
potonuti). Žao mi je mosta, žao mi je svih
poplivanih kuća, ali ipak mi je drago što danas
zbog toga nismo imali škole.
MIRAN ČERKIĆ 09/12/1999