Zvuči možda nevjerovatno, ali je, ipak, istinito: sjedim neko jutro u piceriji "Rovinj", muhabetim sa gazdom Rizom Kresom i Saša om Vukotićem i pričamo o davnim i lijepim vremenima. Prisjećali se i stare raje, među njima i Zlatka - Čone Miladina. Pričali kako je ovaj grad siromašan bez njih i kako bi ih bilo opet vidjti među nama.

Sat kasnije, dođem na radno mjesto, zvoni telefon, a iz daleke Norveške zove dragi i fini Čona. Stara raja sa Rondo a, Veležovac od glave do pete, zaljubljnik Neretve, štigličar. Mostarac od glave do pete. Bio i ostao za vazda. Pita me Čona o svemu i svačemu, interesuje se za Orhu Buljevića, pita za Muju, pa o Suli Repcu, Emiru Baliću, Veležu. Ispričali smo se dobrih pola sata i, moram priznati, dugo mi je kasnije trebalo vremena da uhvatim ritam i počnem raditi.

U mislima sam bio sa Čonom, ali i desetinama mojih dragih prijatelja i poznanika, koje ovaj prokleti rat rastjera po vaskolikom svijetu. Šta li radi dobri Mugda Karabeg u Čikagu, Ermin Krehić i Milan Anđelić u Norveškoj, Nenad Žujo u Kanadi, Joca na Novom Zelandu, Zlatko Hodžić u Švajcarskoj, Saša Sefić u SAD? Sjete li se ove vale, sunca i behara, Neretve i Veleža, hoće li se ikad vratiti da gradimo neki novi, ljepši, a opet, stari i lijepi Mostar.

Čekajući da se u naš grad vrate njegovi prijeratni stanovnici, ovamo sve više ljudi umire. Ne malo smo skoro bili šokirani, saznavši da je, u 62. godini, umro Namik Ćehajić , jedan iz stalne postave prijeratnog "Bristola". Na njegovoj sahrani u Sutini, okupilo se podosta svijeta, a Namikova smrt ostaviće veliku prazninu. Poslije duže bolesti, u 75.godini, umrla je i Hiba Kajtaz.

Prije desetak dana, osjetili smo i snažno podrhtavanje tla. Aparati Seizmološke stanice, registrovali su zemljotres, jačine 5,5 stepeni Merkalijeve skale, čiji je epicentar bio ispod samog grada. Osim velike uznemirenosti građana, nije bilo nikakve materijalne štete. Kakve li simbolike, zemljotres je bio tačno u 11 sati i 11 minuta!

 FAZLIJA HEBIBOVIĆ  11/11/1999