Da ribe mogu nauciti da izbjegnu udicu ili da se cak skinu sa nje, do sad su vjerovali samo baksuzni ribari. Sada su, medjutim, i naucnici, sa novozelandskog instituta Cawthron, tom problemu pristupili ozbiljno i u naucne svrhe angazirali pecarosa. Zadatak te dvojice ribara bio je da love potocne pastrve u bogato poribljenoj rijeci Owen i u jednom nepristupacnom planinskom potoku tako da bi mogli uporediti rezultate ribarenja na dva razlicita mijesta. Tokom visednevnih izleta ulov je bio registrovan, opskrbljen maricom i opet vracen u vodu. Na ovaj nacin su naucnici pokusali da experimentiraju koje ce ribe biti spremnije na ono sto im ribolovci pripremaju.

Mada su oba ribolovilista bila jednako nastanjena ribama, pokazalo se da se pastrve iz poribljene rijeke Owen, koje su se cesce susretale sa ribolovcima i njihovim mamcim, nesto ipak skontale: mnogo su se rijedje hvatale na udicu nego pripadnice iste vrste koje nisu imale iskustva sa udicama i kaderima.

Ali i neuhvacene ribe su ucile zacudjujuce brzo: cim su jednom izbjegle tavu, skrivale su se na rijecno dno, tako da su se ribari koji su ucestovali u pokusu vec treceg dana vracale praznih ruku. Novozelandskim vlastima, koje su dosad trazile od ribara da ulovljene pastrve ponovo vrate u rijeku, sada ostaje da razmisle hoce li ih i dalje na to prisiljavati, jer previse mudre ribe se nece dati hvatati na udicu, a onda ce biti i manje turista koji dolaze na pecanje sto bi bila velika steta za cijelu regiju.

Bilo kako bilo, sada ce ribe u ovom dijelu svijeta biti mnogo pametnije nego sto su ikada bile.

ANEL DROCE  13/10/2000