"Vlastite puteve mozemo otkriti samo s radosnom, premda ocajnickom, pretpostavkom nase potpune autonomije i potpune odgovornosti za nase zivote. Nalazimo nasu slobodu u svijetu koji preobrazavamo koristeci se nasom slobodom. Inace u njemu ne postoji sloboda, samo slucajna odsutnost prisile. Sloboda je covjekov proizvod. Nikad nam nije dodijeljena. Kujemo je unatoc svih prepreka."

David Cooper

Sve socijalne tipologije i sve civilne individualnosti odaju, na razlicitim nivoima, kulturalne specificnosti, karakteristike, ciji smo nosioci i prestavnici. To je kolektivna kultura, determinisana institucijom i ambijentom u kojem se zivi, u kojem individua kao jedinka ne bira nego prima.
Ako uzmemo u obzir da drustvo cini skup individua znaci li to da ipak sami sebi zadajemo zakone i pravila, a kultura su samo predodredjeni stereotipi, zadati nam vec prije nego sto smo rodjeni?
Samo na samom radjanju, tj. na pocetku formacije, socijalni status i kulturni identitet "osobe" mogu da se podudaraju. Svaki moment poslije toga je raskid, fragmentacija ili mozda bolje receno sudar nasih razmisljanja i osjecaja, intuicije i instikta sa kilometrima debelim zidom konvencionalnog morala naseg tragikomicnog, neizljecivim virusom zarazenog drustva, u kojem teze posljedice snosi, i naravno, podlijeze individua, sama i nedovoljno mocna ili hrabra.
Izadjite na ulicu i prosetajte, pogledajte lica koja prolaze, ili bolje receno, ono sto je ostalo od njih, lica bez izraza, bez pogleda, lica bez lica, zasticena jeftinim, nakindjurenim prezervativima ponosno koracaju po montaznoj traci, odredjujuci kvalitet osobe cijenom prezervativa. A da mi ne bismo naprezali i sekirali nase isprazne glavice, zauzeti samo kacenjem etiketa po sebi, u nase ime odlucuju likovi sa zastopanim, elokventno isklesanim izrazom lica i slavnom prosloscu.
Alternative nema. Ne nudi se. I svi padamo. Upadamo. Skotrljamo se k'o nepustena suza niz tobogan jastuka i dole ogradjujemo svoju rupu.
Iscupano iz korijena, presadjeno cvijece nikad nije isto.
Novo sjeme je bolesno. I mi smo nosioci virusa.
Necemo antitjela, ne zelimo lijekove, bolest kojom zracimo nema dijagnozu.
Sad imate pravo da gledate, mogucnost da slusate, priliku da govorite ... ili da ne.

Samo razumni ljudi lude, idioti su uvijek idioti.

 NEDIM ĆIŠIĆ  23/12/1999