Ceif-rijec od posebnog znacaja.
Sjedam u bastu, sa rajom ili mozda ponekad sam sa sobom.
To je ritual, ambijentalni
teatar. Sve je uhodano, u prvi sumrak je sve vec spremno, do
najsitnije rekvizite. Za
oblikovanje svjetla je zaduzena noc, ili poneki fenjer koji
kao slucajno visi tu iznad nasih glava. Takve
stimove rijetki znaju napraviti.
Scenska muzika, harmonicno
brujanje svemira, otkucavanje satova, vjetar, lavez nekog psa
u daljini. Kad nazdravljam mijesecu, biram zvijezdu sa kojom
gutljaj dijelim. Mozda se to nebi mogao nazvati ni gutljaj,
jer povuces, najcesce, tek onoliko da osjetis okus, ili mozda
ponekad samo pomirises isparavajucu tekucinu. Zapalis. Povuces
jedan dubinski koji ti, kako ti se cini, zalazi u svaku zivu
stanicu.Boris se sa kofeinom. Nije to neka teska borba, tek
neko unutarnje potiskivanje neke nejake sile koja nema
nikakvih sansi, ako si dovoljno sabran. Druga soljica ne
dolazi u obzir, jer neces moci kasnije zaspati. Mozda narucis
jos jednu casu hladne vode koja ima ulogu da spere eventualnu
gorcinu koja bi mogla zaostati. Smireno razgovaramo, i to
traje satima. Vec je odavno hladna, ali to nesmeta, jer ona
jos uvijek zadrzava "ono svoje". Kafa. Prema njoj se
odnosis kao sa dragom, milujes je, sapces na uho, ljubis u
vrat, mirises joj kozu, dodirujes joj dlanove, smjeskas se.
Nije to tek neka obicna,
prolazna stvar. Ona zivi u tebi. Ti ovisis o njoj, ona ovisi o
tebi. Ono sto pijes je samo dio nje. Dio koji ti daje
satisfakciju na samo odredeno vrijeme, dio koji vuce sljedeci
nastavak nje, i tako u nedogled. Nakraju pripalim jos jednu,
ponekad i dvije kao pecat na proslu noc.
Onda odlazim, zadovoljan sto
sam lijepo proceifio.
Scenska muzika, harmonicno
brujanje svemira, otkucavanje satova, vjetar, lavez nekog psa
u daljini. Kad nazdravljam mijesecu, biram zvijezdu sa kojom
gutljaj dijelim. Mozda se to nebi mogao nazvati ni gutljaj,
jer povuces, najcesce, tek onoliko da osjetis okus, ili mozda
ponekad samo pomirises isparavajucu tekucinu. Zapalis. Povuces
jedan dubinski koji ti, kako ti se cini, zalazi u svaku zivu
stanicu.Boris se sa kofeinom. Nije to neka teska borba, tek
neko unutarnje potiskivanje neke nejake sile koja nema
nikakvih sansi, ako si dovoljno sabran. Druga soljica ne
dolazi u obzir, jer neces moci kasnije zaspati. Mozda narucis
jos jednu casu hladne vode koja ima ulogu da spere eventualnu
gorcinu koja bi mogla zaostati. Smireno razgovaramo, i to
traje satima. Vec je odavno hladna, ali to nesmeta, jer ona
jos uvijek zadrzava "ono svoje". Kafa. Prema njoj se
odnosis kao sa dragom, milujes je, sapces na uho, ljubis u
vrat, mirises joj kozu, dodirujes joj dlanove, smjeskas se.