koja je u tim momentima bitna za njegov zivot i koja ce utjecati na njegovo dalje razmisljanje. On toga nije svjestan, ali je to ustvari bas tako. Oni "nekontrolisani" najcesce izaberu pogresan put. Tek ce mozda kasnije shvatiti koliko su pogrijesili u tom momentu nezrelosti, jer taj osjecaj jednostavno vara. Grijesimo, desava se, ali onda je kasno, nema povratka, jer ti si vec izabrao svoj put. Na kraju shvatis da covjek sazrjeva kroz cijeli svoj zivot, nekad brze, nekad sporije, ali taj proces ustvari nikad ne prestaje. Zivot nam sa svakim novim danom daje dokaze da covjek je uvijek u fazi odrastanja te da mnogi nikad i ne odrastu. Mozda nakon ove pijesme Brucea Sprengsteena mozda i shvatis ono sto sam htio da kazem.

Na jarbolu se mome leprsao piratski stjeg, nad raskriljenim
jedrima.

Prvi mi oficir bjese maturantkinja iz diska sto nije znala
nista o plovidbi ali je umjela da pjeva punim njedrima.
Podbodoh B-52, izbombardovah ih tugovankama
dok mi je mjenjac tvrdoglavo strcao kao da njime prijetim.
Prekrsih sva pravila, razrusih svoju staru gimnaziju
i nepomisljajuci da sletim.

Gomila me mamila maglovitnom toplinom beznadnog
kutka,
ali kad rekose "Sleti" ja uzletjeh jos vise istog trenutka.
Sazrjeva se tako, polako.

Mjesecima se odmarah u stratosferi,
mada mi vazduh tamo nije bio po mjeri.
Izgubih sve sto sam ikad volio i sto je znalo da me mori.
Postadoh kosmicki mladunac u kompletnoj odori.
Korcih najzad na Zemlju ali sada medju zvjezdama imam
svoje mjestasce, pa je sve prava idila.

Kunem se da sam nasao kljuc svemira u motoru jednog
starog parkiranog automobila.
Sakrih se u narucju mase, ali kad rekose"Sidji" ja se uzdigoh,
zna se.

Sazrjeva se tako, polako.