Prije nekoliko stotina godina alhemicari su iz olova pokusali
napraviti zlato. Danas se njihovom trudu smiju kao vicu iz
istorije tehnike. Danas u moderno doba, oni su dobili svoje
nasljednike koji se razumiju u njihov zanat. Moderni
alhemicari su na djelu sada u bivsem Sovjetskom savezu-u
Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini i Uzbekistanu. U njihovom radu
nije cudesno to sto prave sinteticke dijamante. Sitni,
neugledni industrijski dijamanti proizvode se u sve vecim
kolicinama u 35 zemalja. Rusi mogu mnogo vise. Oni su svoje
umjece usavrsili u tajnim projektima proizvodnje oruzja i
letovima u svemir u Sovjetskom savezu. Kad ih je vojska
prestala istrazivati, stotine kvalificiranih inzinjera su
zajedno sa svojim spravama potrazili novi posao.
Pocela je masovna proizvodnja dijamanata. Nisu to cirkoni,
njih i nestrucnjaci lako prepoznaju. To su istinski dijamanti,
nimalo razliciti od onih koja daje majka priroda.
Ponekad kopaci dijamanata moraju prekopati tone zemlje da
bi dosli do dijamanta velicine zrna psenice. Vecina tih
kristala nosi u sebi prljavstinu i ogrebotine. Cisti dijamant
jednog karata, tezak je 0,2 grama. Cijena mu moze doci i do 40
000 maraka. Samo koncern De Beers, koji kontrolira dvije
trecine svjetske trgovine dijamanatima, u prvoj polovini ove
godine je prodala kamenje vrijednosti od 3,4 miliarde dolara.
Dali ce sinteticki dijamanti unistiti industriju dijamanata?
Sta ce biti sa milijardama dolara koje su bogatasi ulozili u
dijamantski nakit? Mnogi strucnjaci odmahuju glavom. Vec
odavno postoje sinteticki dijamanti, pa nisu ni najmanje
naudili pravom kamenju te vrste. Sto se dijamanata tice, mnogo
zavisi od toga hoce li barem experti moci razlikovati prirodne
od sintetickih. Zato koncern De Beers nedaleko od Londona
razvija laboratorij sa programom kojim ce krenuti u ofanzivu
protiv opasnosti zvane sinteticki dijamant.
