 Svaki grad pa i Mostar
ima svoje prepoznatljive građevine, spomenike i
druge objekte po kojima je poznat širom svijeta.
Ali Mostar ima nešto što drugi gradovi nemaju i
po čemu je karakterističan i jedinstven, a to
su ljudi bez kojih Mostar nebi bio ono što jest.
Ti ljudi možda jesu ekscentrični i čudni ali
je bašto što ih čini posebnim. To su ljudi
koji ne fermaju nikoga i kojima nije ni do koga
stalo i koji samo furaju svoju životnu furku
(ako je imaju). Da bi što bolje opisao ove ljude
i njihovu vezu sa gradom podijelio sam ih u dvije
starosne grupe Juniorsku i Seniorsku. Pošto su
ovi stariji poznatiji svima (zbog svog radnog
staža na ulicama grada) počet ću od njih:
SENIORI
Aco
Biciklista vječiti zaljubljenik u bicikla i
brzu vožnju. Čovjek u već starim godinama ali
ipak u odličnoj kondiciji jer svakodnevno
prelazi i po nekoliko kilometara bez obzira bilo
vani sunce ili snijeg.
Većinu kilometraže
prelazi pješke gurajući biciklo pored sebe jer
ga i previše voli da bi ga slučajno oštetio.
Prije par godina neko se neslano našalio sa Acom
i ukrao mu biciklo. Ja mislim da nisam nikada
vidio tužnije face u odraslog čovjeka, ali ipak
uz pomoć grupe humanitaraca iz Italije Aco se
opet vratio na točkove i nastavlja svoju trku
života i nada se da će barem u snovima biti na
utrci Giro d'Italia.
Meho Džeger - "Rock'n'Roll je život
moj" ova rečenica u potpunosti opisuje Mehu
i njegov ž ivot.
Rocker do groba pa i dalje koji
se upravo namjerava oženiti (da mi je znat
sretnicu). Meho legenda Mostara koji je sa ovim
gradom proživio sve lijepo i ružno. On je jedni
čovjek koji je izgubio boks meč na penale,
"udarac ja, udarac on".
Vaha Veležovac obožavatelj Veleža bez
obzira na to da li Velež dobija ili gubi. On je
uvijek bio za Velež i vjerovao je u njegovu
budućnost.
Vaha jedini zna sve moguć e postave
i rezultate u zadnjih 20 godina tako da nikada ne
moram ići na utakmicu da saznam ko je i kada dao
golove.
JUNIORI
Šapa Manijak
momak iz mahale uvijek spreman na kakvu bitku i
belaj. Karakterističan je po svom e glasu koji
je neopisivo dubok i istrugan. Uvijek je meta
zezancije i podrugivanja. Zbog svoji 16 - 17
godina života i nije se bašmogao iskazati u
nekim značajnijim legendarnim pokretima u Mostaru.
Klej King je momak koji ne govori puno a i
kada nešto kaže niko ga ništa ne razumije pa
ispada da je ipak najbolje da ništa i ne govori.
Malo zvukova koje proizvodi su mješavina zvukova
neandertalaca i mačke, ali ipak najbolje imitira
zvuk rada auta. Ipak Klej zarađuje pare
prosipajući smeće iz kafića (bolje išta nego
ništa).
Asim Pjevač je ipak najnormalniji od svih
juniora. Za njega se jedino može reći da nije
lud već je samo neshvaćen. On živi u svome
svijetu i samo pjeva i pleše ne obazirući se ni
na koga. Možda je čovjek samo malo previše
peglativan tako da baš nije omiljen u društvu.
Mostar je takav
da svakome ostavlja prostora da se iskaže. Ovi
ljudi su to tako iskoristili i uljepšali
svakodnevni život u gradu. Zamislite život bez
njih. Prosto nezamislivo. Sva sreća da svijet
ostaje na mladima jer mi imamo rezervnu postavu
koja spremno čeka svoje mjesto u životu grada.
MIRAN ČERKIĆ 27/01/2000
|
