Novosti
Muzika
Kino
Turizam
Poezija
Info
Contacts
|
|
VIDIM
TE, NEIZVJESNOSTI
( za anne i leonarda ) |
Dodirujem te, slatka neizvjesnosti.
Naši susreti su savršeno isplanirani
cudnom voljom dobrih ljudi.
Tako je i ovaj put.
Vracaš li se zbog igre ?
Opet cu s tobom proci kroz ista pravila.
Opet cu ljubiti mudrost tvog tijela
skrivenu iza zamagljenog stakla.
Sudije ce nas cekati. Kiše i planine ce cekati.
Prljave ceste i preostale zime su vec osudene.
Znaš da su svi ratovi umrli
duboko u nama.
Vjeruj mi -
baš kako je govorio naš dobri Ucitelj
iz Japana - rijeci i dodiri su uvijek dovoljni.
Prave rijeci i Pravi dodiri …
Opet te vidim, slatka neizvjesnosti.
Vjeruj mi i pricaj o svojoj prošloj jeseni.
Putovanja si nastavila
iako ne možeš voljeti snijeg tudih umornih
noci.
Nedostupni
sami po sebi, naši snovi su bodljikave žice.
Upleten u njih, tražio sam skloništa u pustinjama
tudih razmišljanja. Nisam znao da nema izlaza.
Ovaj put
nebo nije bijelo i ti koracajuci spavaš.
Vjetar tjera naše kose u pravcu potrage.
Moje otvorene oci i tvoje sklopljene ruke
ne mogu roditi ljubav … niti je
ubiti.
Sve Stvari se odmotavaju i nestajem u samom sebi.
Odmori se. Ceka te putovanje.
Spavaj spokojno i sanjaj kako te budim
tek da bi
sa prozora pjesme skupa brojali zvijezde.
I sjeti se … koraci su jedini putokazi.
meša |
|