U tradiciji milanskih crveno-crnih je da iz poznatih svjetskih i evropskih ekipa kupuju vrsne napadace. To je sve pocelo sa svedjaninom Gunarom Nordalom, a nakon njega tu je bio brazilac Jose Altafini. Poslije silaska ove dvojice vrsnih napadaca sa milanske scene poslije kao da nije bilo pravog centarfora. U Milano su stizali mnogi igraci sa uglednim imenima ali pravog rasnog napadaca nije bilo. 

Na San Siro (danasnje ime mu je Gusepe Meazza) dosao je mozda najbolji centarfor koga je svijet ikada vidio. Stigao je holandjanin Marko Van Basten. Nezaboravni trio "lala" u Milanu Van Basten-Gulit-Rajkard drzao je igru Milana kroz nekoliko sezona, a njihov trener tada je bio legenda italijanskog fudbala, Arigo Sachi. Svi su mislili da "dream team" u kojem se naslo mjesta i za Dejana Savicevica jednostavno moze sve. Milan je sa njima osvojio cetiri naslova prvaka Italije. 

U sezoni 1989/90 postali su prvaci Evrope, a u finalu su pobijedili Steau iz Bukiresta rezultatom 4-0, a na toj utakmici van Basten je postigao dva gola. Poslijednji susret koji je van Basten odigrao u svojoj karijeri takodjer je bio u ligi evropskih prvaka. Milan je porazen od Olimpiqa iz Marseilla rezultatom 1-0. Tada je on povridjen i ta povreda mu nije dozvolila povratak na fudbalski teren. U cetvrtak 17 avgusta 1995 godine slavni centarfor je izjavio da se definitivno povlaci iz fudbala. U crveno-crnom dresu je odigrao 147 utakmica i postigao 90 golova. Na taj nacin je zavrsila karijera jednog od najboljih napadaca koje je svijet ikad vidio. Osim Marka van Bastena Milan je imao jos dobrih napadaca kao na primjer Aldo Bofi koji je tri puta bio najbolji strijelac Italije, na 163 utakmice je postigao 109 golova i sam time svoje ime je stavio na spisak najboljih svjetskih igraca.